Staiger [štại'gəɹ], Emil, švicarski književni kritičar i teoretičar (Kreuzlingen, 8. II. 1908 – Horgen, 28. IV. 1987). Sveučilišni profesor u Zürichu, najpoznatiji predstavnik kritike primjerene djelu (imanentne kritike). Svoju interpretativnu metodu proučavanja književnosti Staiger je suprotstavio metodskomu biografizmu i psihologizmu neprimjerenomu umjetničkoj književnosti, smatrajući da čitateljski neposredni osjećaj i procjena pri prvom susretu s djelom (Wertantwort) treba biti temelj znanstvenog bavljenja književnošću, svrha kojega je »pojmiti ono što nas se doima«. Za razliku od obična čitatelja, koji s njime dijeli Wertantwort, stručnjak mora znati tu reakciju i njezino očitovanje u stilističkim pojedinostima umjetničkog teksta argumentirati opisom strukturirane cjeline. Staiger je naglašavao da je proučavanje jezično-stilističkih pojedinosti jednakovrijedno proučavanju tematsko-idejnoga sloja djela. Umjetničko djelo može po njem imati više različitih jednakovaljanih interpretacija, što pak, po mišljenju kritičara te metode, koncepciji interpretacije oduzima opću objektivnoznanstvenu vrijednost. Glavna djela: Vrijeme kao pjesnikova snaga imaginacije (Die Zeit als Einbildungskraft des Dichters, 1939), Temeljni pojmovi poetike (Grundbegriffe der Poetik, 1946), Umijeće interpretacije (Die Kunst der Interpretation, 1955).